1. Zdjelica i struktura kuka :Bipedalni primati imaju široku zdjelicu u obliku bazena, pružajući stabilnu bazu potpore kralježnici. Zglob kuka je robustan, omogućavajući nošenje težine i učinkovit prijenos sile tijekom hodanja i trčanja.
2. Duljina butne i noge :Dvopedni primati imaju relativno duge bedrene kosti (kosti bedara) u usporedbi s kostima gornjih udova. Ovo izduživanje femura omogućava produženi napredak i učinkovitu dvopedalnu lokomociju.
3. Struktura stopala :Stopala dvonožnih primata prilagođena su za nošenje težine i pogon. Veliki nožni prst (Hallux) dobro je razvijen i usklađen s ostalim nožnim prstima, omogućavajući snažno prianjanje i pojačanu ravnotežu. Plantarna površina stopala je široka i pruža potporu tijekom dvopedalnog hodanja.
4. Zakrivljenost kralježnice :Dvopedni primati imaju izraženu zakrivljenost kralježnice, posebno u lumbalnoj regiji. Ova zakrivljenost pomaže uravnotežiti težinu gornjeg dijela tijela i održavati stabilnost dok stoji i kreće uspravno.
5. Adaptacije gornjih udova :Bipedalni primati često pokazuju modifikacije u svojim gornjim udovima, koje se prvenstveno koriste za penjanje i manipuliranje objektima. Ruke mogu biti kraće u odnosu na noge, a ruke mogu biti specijaliziranije za hvatanje i upotrebu alata.
6. Bipedalni hod :Promatrajte obrasce hodanja i lokomotiranja primata. Bipedalni primati pokazuju dvonožni hod karakterizirani razdobljima podrške s jednim nogama tijekom hodanja ili trčanja. Održavaju uspravno držanje i koriste ruke za ravnotežu i dodatnu podršku.
7. Energetika i učinkovitost :Dvopedalna lokomocija može biti energetski učinkovitija u usporedbi s četveronožnim kretanjem u određenim okruženjima. Bipedalizam može omogućiti duže udaljenosti putovanja i može biti korisno za hranjenje ili izbjegavanje grabežljivca.
Ispitujući ove anatomske i bihevioralne osobine, znanstvenici mogu utvrditi je li vrsta primata dvonožno ili pokazuje dvopedalne tendencije u svojoj lokomociji i ponašanju.