2. Manji očnjaci: Za razliku od čovjekolikih majmuna, australopiteci su imali relativno manje očnjake. Smanjena veličina pasa povezana je s prelaskom s više mesožderske prehrane na raznovrsniju svejednu, značajku koja ih usklađuje s ljudskim prehrambenim obrascima.
3. Povećanje veličine mozga: U usporedbi s ranijim majmunolikim precima, australopiteci su pokazali povećanje prosječne veličine mozga. Iako su imali manji mozak od modernih ljudi, ovo postupno povećanje predstavljalo je važan korak prema poboljšanim kognitivnim sposobnostima viđenim kod kasnijih hominina.
4. Upotreba alata i manipulacija objektima: Arheološki nalazi pokazuju da su australopiteci koristili jednostavno kameno oruđe i bavili se osnovnim načinom izrade alata. Ovo kulturno ponašanje razlikuje ih od majmuna, naglašavajući značajan korak prema ljudskom tehnološkom napretku.
5. Prilagodbe palca: Australopiteci su imali duže palčeve u usporedbi s čimpanzama. Ljudi također posjeduju izdužene palčeve, što omogućuje preciznije držanje, što je bitno za korištenje alata i finu motoričku kontrolu.
6. Stomatološke značajke: Zubne strukture australopiteka pokazuju srednje karakteristike između majmuna i ljudi, što ukazuje na prijelaznu fazu u evoluciji zuba.
7. Spolni dimorfizam: Australopiteci su pokazali spolni dimorfizam, s muškim jedinkama znatno većim od ženki, što je obrazac koji se može vidjeti i kod majmuna i kod ljudi.
Ove linije dokaza, koje obuhvaćaju anatomske osobine, ponašanje i kulturni napredak, zajedno podupiru ideju o australopitecima kao srednjim oblicima između majmuna i ljudi, koji igraju ključnu ulogu u ljudskoj evolucijskoj povijesti.