2. Pritisak: Što dublja životinja ide pod vodom, to je veći pritisak koji doživljava. To je zato što je voda gušća od zraka, tako da u nju ima više sile na objekte uronjene. Tlak može utjecati na tjelesnu strukturu, fiziologiju i ponašanje životinje. Neke životinje imaju adaptacije koje im omogućuju izdržavanje visokog tlaka, poput ojačanih kostura ili specijaliziranih enzima. Drugi mogu živjeti na plitkijim dubinama ili migrirati kako bi izbjegli područja ekstremnog pritiska.
3. Kisik: Za razliku od zraka, voda sadrži mnogo nižu koncentraciju kisika. To znači da životinje koje žive pod vodom moraju izvući kisik iz vode, što može biti izazovan zadatak. Da bi to učinile, mnoge vodene životinje imaju specijalizirane respiratorne sustave, poput škrge ili specijaliziranih kožnih struktura, koji im omogućuju apsorbiranje kisika iz vode. Neke životinje, poput kitova i dupina, imaju pluća i moraju se povremeno pojavljivati kako bi udahnule zrak.
4. Svjetlo i vid: Količina dostupne svjetlosti pod vodom smanjuje se s dubinom. To može otežati životinjama da vide i kreću se u tamnim dubinama oceana. Mnoge vodene životinje imaju prilagodbe kako bi poboljšale svoj vid u uvjetima slabog osvjetljenja, poput velikih očiju, specijaliziranih mrežnica ili bioluminescentnih organa koji proizvode svjetlost. Neke životinje također koriste eholokaciju, proces emitiranja zvučnih valova i tumačenja odjeka kako bi stvorile mentalnu sliku svoje okoline.
5. Temperatura i slanost: Temperatura i slanost vode mogu se značajno razlikovati u različitim podvodnim staništima. Neke su životinje prilagođene da žive u određenim rasponima temperature i ne mogu preživjeti u vodama koje su previše vruće ili previše hladne. Razina slanosti također može utjecati na fiziologiju životinje, posebno u organizmima koji su osjetljivi na promjene u osmotskom tlaku. Životinje koje žive u područjima s fluktuirajućim temperaturama ili razinama slanosti mogu imati prilagodbe kako bi im pomogle tolerirati te promjene.
6. Grabežljivci i plijen: Kao i zemaljski ekosustavi, podvodna okruženja ispunjena su grabežljivcima i plijenom. Vodene životinje moraju stalno biti svjesne potencijalnih grabežljivaca i usvojiti obrambene strategije kako bi se izbjeglo jelo. Te strategije mogu uključivati kamuflažu, zaštitne strukture tijela ili upotrebu brzine i okretnosti za bijeg grabežljivca. Životinje također trebaju pronaći i uhvatiti plijen kako bi preživjele, a mogu razviti specijalizirana lovačka ponašanja ili tjelesne strukture kako bi pomogle u snimanju njihove hrane.