1. Nedostatak prirodne obrane :Kivi su se razvili u okruženju s relativno malo grabežljivaca, što je dovelo do nedostatka prirodnih obrana poput oštrih zuba, kandži ili otrova. Također su izgubili svoju sposobnost letenja, čineći ih ranjivim na grabežljivce utemeljenih na kopnu.
2. Noktivno ponašanje :Kivi su prvenstveno noćni, što znači da su aktivni tijekom noći kada su njihovi grabežljivci, poput stolara, ferreta i mačaka, također najaktivniji. Ovo povećano preklapanje aktivnosti čini ih osjetljivijim na predatora.
3. Sporo kretanje :Kivi su relativno usporene ptice, dostižu brzinu od samo oko 12 kilometara na sat (7,5 milja na sat). Njihova ograničena brzina otežava im bijeg od grabežljivca koji se mogu brže kretati, poput pasa i velikih grabljivih ptica.
4. Usamljeni način života :Kivi imaju tendenciju da žive usamljeni život, osim tijekom sezone uzgoja. Ovaj nedostatak socijalne kohezije smanjuje njihovu sposobnost kolektivnog obrane od grabežljivaca, jer nemaju prednost "sigurnosti u broju".
5. Loš vid :Kivi imaju loš vid, oslanjajući se prvenstveno na svoj sluh i miris kako bi se kretali u njihovom okolišu. Ova ograničena vizija čini ih manje učinkovitim u otkrivanju i izbjegavanju grabežljivaca.
6. Atraktivan miris :Kiviov miris, koji je jedinstven među pticama, može privući grabežljivce. Ovaj karakteristični miris olakšava ih grabežljivcima, čak i u tami noći.
Kombinacija ovih čimbenika, poput njihovog nedostatka prirodne obrane, noćnog ponašanja, sporog pokreta, samotnog načina života, lošeg vida i atraktivnog mirisa, čini kivi laganom metom za svoje grabežljivce.