- Izbjegavanje: Životinje mogu aktivno izbjegavati područja u kojima se zna da su grabežljivci prisutni ili prilagoditi svoje ponašanje kako bi se smanjila vjerojatnost susreta s grabežljivcima. Na primjer, neki će biljojedi ispaši samo na otvorenim područjima tijekom dana kada su grabežljivci manje aktivni.
- CRYPSIS: Životinje mogu koristiti kamuflažu, mimikriju ili druge oblike obmane kako bi izbjegle otkrivanje grabežljivca. Neke su vrste, poput određenih insekata, evoluirale kako bi nalikovale lišćem ili grančicama, dok druge poput kameleona mogu promijeniti boju kože kako bi odgovarali njihovoj okolini.
- signali: Mnoge vrste koriste vizualne, slušne ili kemijske signale kako bi komunicirali s drugim članovima svoje skupine o prisutnosti grabežljivca. To može pomoći koordiniranju grupnog obrambenog ponašanja i smanjiti vjerojatnost pojedinog predatora. Na primjer, mnoge će ptice uputiti poziv na upozorenje ako uoče grabežljivca, upozoravajući druge ptice u tom području na opasnost.
- Mobbing: U nekim slučajevima životinje mogu kolektivno napasti ili maltretirati grabežljivce kako bi ih odvezle od grupe ili branili njihov teritorij. Takvo se ponašanje često vidi kod ptica, poput vrana i magpija, koje će mafijaške grabežljivce poput jastreba ili sova.
- Promjene u ponašanju: Životinje mogu promijeniti svoje ponašanje u prisutnosti grabežljivca. Na primjer, oni mogu postati budniji, povećati brzinu kretanja ili tražiti utočište.
- Fiziološki odgovori: Neke životinje mogu također osjetiti fiziološke promjene u odgovoru na prisutnost grabežljivaca. Te promjene mogu uključivati povećani otkucaji srca, krvni tlak i disanje, kao i oslobađanje hormona stresa poput adrenalina i kortizola.
Ovi odgovori protiv predusatora razvijali su se s vremenom prirodnom selekcijom, pružajući životinjama niz strategija za povećanje svojih šansi za preživljavanje u prisutnosti grabežljivca.