1. Poremećaj na dnu: Šaran je donjim hranicima, što znači da se hrane natečenjem na dnu vodenih tijela. Njihove aktivnosti hranjenja mogu pobuditi sediment, što dovodi do povećane zamućenosti i smanjene jasnoće vode. To može poremetiti ekološku ravnotežu močvarnog ekosustava, što utječe na preživljavanje, rast i reprodukciju nativnih vodenih biljaka i životinja koje ovise o bistra vodi.
2. Izbrisavanje vegetacije: Dok tražite hranu, šaran često iskorijeni i konzumira vodene biljke, uključujući važne močvarne vrste poput mačaka, bulrusha i vodenih ljiljana. Uklanjanje ovih biljaka može izmijeniti strukturu staništa močvara, smanjujući dostupnost hrane i skloništa za izvorne vrste divljih životinja koje se oslanjaju na ove biljke za opstanak.
3. Uništavanje mjesta mrijesta: Tijekom sezone mrijesta, šaran se može okupljati u velikom broju i graditi gnijezda kopanjem supstrata u plitkim područjima močvare. Ovo ponašanje izgradnje gnijezda može uništiti jaja i staništa drugih vodenih vrsta koje se mrijeraju na sličnim mjestima. Poremećaj uzrokovan šaranama tijekom mrijesta može negativno utjecati na reproduktivni uspjeh autohtonih riba, vodozemaca i beskralježnjaka.
4. Konkurencija za resurse: Šaran su vrlo prilagodljivi i oportunistički hranitelji, sposobni konzumirati široku paletu izvora hrane. Njihov glasni apetit stavlja ih u izravnu konkurenciju s izvornim močvarnim vrstama za prehrambene resurse, poput algi, beskralježnjaka i ličinki riba. Ovo natjecanje može dovesti do smanjene dostupnosti hrane za autohtone vrste i poremećaja interneta močvarne hrane.
5. Oslobađanje hranjivih sastojaka: Proizvodnja šarana hranjenja i otpada mogu pridonijeti povećanoj razini hranjivih tvari u vodi. Višak hranjivih sastojaka može dovesti do eutrofikacije, procesa koji potiče prekomjerni rast algi i mijenja kemiju vode. To može dodatno razgraditi močvarno stanište i negativno utjecati na zdravlje i opstanak navidnih biljnih i životinjskih vrsta.
6. Uvođenje parazita i bolesti: Šaran također može nositi parazite i bolesti koje mogu biti štetne za autohtone vrste riba. Kad se šaran uvede u novo okruženje, oni mogu prenijeti te parazite i bolesti na domaće vrste, što dovodi do pada populacije i zdravstvenih problema.
Negativni utjecaji šarana na močvarna staništa mogu imati dalekosežne posljedice na cjelokupni ekosustav, koji utječu na kvalitetu vode, ekološku ravnotežu i preživljavanje nativne biološke raznolikosti. Pravilne strategije upravljanja, poput kontrole populacije šarana i obnavljanja domaćih staništa, ključne su za očuvanje zdravlja i integriteta močvarnih ekosustava.