Kakvu je prilagodbu dodo imao?

Snažne noge i krila :Za razliku od ostalih ptica koje su prvenstveno prilagođene letenju, dodo je imao relativno kratka i slaba krila, vjerojatno prilagodbu za trčanje i skakanje po tlu. Međutim, njihove snažne noge omogućile su im da postignu relativno velike brzine i prevale znatne udaljenosti.

Velika zaobljena krila: Iako nisu bili sposobni za kontinuirani let, krila dodoa bila su velika, zaobljena i mišićava. Vjeruje se da su korišteni za ravnotežu, pomažući dodou da održi stabilnost dok trči ili se kreće kroz gustu vegetaciju.

Smanjena letna pera :Dodo je imao smanjeno ili modificirano letno perje u usporedbi s drugim letećim pticama. Ove značajke ukazuju na postupnu prilagodbu na više kopneni način života.

Teško tijelo: Dodo je imao veliko i teško tijelo, zbog čega mu je bilo teško letjeti. Tijelo mu je bilo dobro prilagođeno za izdržljivo hodanje, stabilnost na tlu i obranu od potencijalnih grabežljivaca.

Moćan kljun :Dodo je imao velik i snažan kljun, potencijalno prilagođen za traženje hrane i kopanje. Pretpostavlja se da su koristili svoje kljunove kako bi iskopali korijenje, voće i insekte iz šumskog tla.

Izoštren njuh :Za razliku od mnogih drugih ptica s relativno slabim njuhom, dodo je imao dobro razvijen mirisni bulbus i nosnicu koja se nalazila na vrhu kljuna, slično papigama. Ova prilagodba mogla je biti korisna za lociranje izvora hrane i izbjegavanje potencijalnih opasnosti u njihovom staništu.