Fizička anatomija:
* Brachicephalic pasmine: Psi s kratkim, ravnim licima (poput buldoga, mapu, francuskih buldoga itd.) Skloniji su hrkanju jer su njihovi nosni prolazi su uski i njihovo meko nepce može biti izduženo, opstruirajući protok zraka.
* Veliki jezik: Neki psi imaju velike jezike koji djelomično blokiraju svoje dišne putove tijekom spavanja.
* Višak tkiva u grlu: Dodatno tkivo u grlu, poput krajnika ili adenoida, također može pridonijeti hrkanju.
Medicinski uvjeti:
* Pretilost: Psi s prekomjernom težinom često imaju dodatno tkivo u grlu, što čini vjerojatnije hrkanje.
* Alergije: Alergije mogu uzrokovati upalu u nosnim prolazima, što dovodi do hrkanja.
* Nazalni polipi: Rast u nosnoj šupljini može ometati protok zraka i uzrokovati hrkanje.
* Infekcije gornjih dišnih respirata: Infekcije u nosu i grlu također mogu uzrokovati hrkanje.
* Apneja za vrijeme spavanja: U teškim slučajevima psi mogu doživjeti apneju za vrijeme spavanja, što je stanje u kojem prestaju više puta disati tijekom spavanja, što dovodi do glasno hrkanja i dahanja zraka.
Ostali čimbenici:
* Položaj za spavanje: Hrvanje može biti izraženije kada psi spavaju na leđima.
* Dob: Stariji psi imaju veću vjerojatnost da će hrkati zbog promjena u tkivima dišnih putova i cjelokupnog zdravlja.
* Stres i umor: Povećani stres ili iscrpljenost mogu pridonijeti hrkanju pasa.
Kada se brinuti:
Iako je povremeno hrkanje obično bezopasno, važno je pratiti svog psa i tražiti veterinarsku pažnju ako primijetite:
* vrlo glasno ili uporno hrkanje
* hrkanje praćeno napornim disanjem ili gasom
* Gubitak težine ili gubitak apetita
* Prekomjerna dnevna pospanost
* Promjene u ponašanju
Vaš veterinar može pomoći u određivanju temeljnog uzroka hrkanja vašeg psa i preporučiti odgovarajući plan liječenja ili upravljanja.