Ponašanja se mogu dalje klasificirati prema njihovoj funkciji. Neka ponašanja su ključna za preživljavanje, poput jedenja i spavanja. Drugi se koriste za komunikaciju, poput razgovora i govora tijela. Drugi se pak koriste za zadovoljstvo, poput igranja igrica i slušanja glazbe.
Ponašanjem upravlja živčani sustav. Mozak šalje signale mišićima, koji se zatim kontrahiraju i pokreću tijelo. Mozak također prima signale iz osjetila, koji mu govore što se događa u okolini. Te informacije zatim obrađuje mozak, koji odlučuje kako reagirati.
Na ponašanje može utjecati niz čimbenika, uključujući genetiku, okoliš i kulturu. Genetika igra ulogu u određivanju našeg temeljnog temperamenta i sposobnosti. Okoliš također igra ulogu jer naša iskustva mogu oblikovati naše ponašanje. Kultura također utječe na ponašanje, jer nas uči što se smatra prihvatljivim, a što neprihvatljivim.
Ponašanje se može promijeniti učenjem. To se može učiniti različitim metodama, kao što su operantno uvjetovanje, klasično uvjetovanje i socijalno učenje. Operantno uvjetovanje temelji se na načelu potkrepljenja, što znači da je veća vjerojatnost da će se ponašanje ponoviti ako ga prati pozitivna posljedica. Klasično uvjetovanje temelji se na principu asocijacije, što znači da se ponašanje može povezati s neutralnim podražajem. Socijalno učenje temelji se na principu oponašanja, što znači da ponašanje možemo naučiti promatrajući druge.
Ponašanje se može koristiti za razumijevanje nečije osobnosti, motivacije i vrijednosti. Također se mogu koristiti za dijagnosticiranje i liječenje mentalnih poremećaja.