1. Neovlašteni pristup:
Hakiranje uključuje pristup računalnom sustavu ili mreži bez izričitog dopuštenja ili znanja vlasnika ili ovlaštenih korisnika. Ovaj se pristup obično dobiva iskorištavanjem sigurnosnih slabosti ili ranjivosti u sustavu.
2. Stjecanje kontrole:
Nakon što hakeri dobiju neovlašteni pristup, njihov primarni cilj je često povećati svoje privilegije i dobiti kontrolu nad sustavom. Oni mogu nastojati postati administratori ili superkorisnici, što im omogućuje značajne promjene u konfiguraciji sustava, datotekama i podacima.
3. Iskorištavanje ranjivosti:
Hakeri traže ranjivosti u softveru, operativnim sustavima, mrežnim protokolima ili čak ljudskom ponašanju kako bi pristupili ili iskoristili sustav. Ove ranjivosti mogu uključivati:
- Softverske greške: Iskoristive slabosti u softverskom kodu.
- Slabe lozinke: Lozinke koje se lako pogađaju ili provaljuju.
- Nezaštićene mreže: Mreže bez robusnih sigurnosnih mjera.
- Društveni inženjering: Manipuliranje pojedinaca na otkrivanje osjetljivih informacija.
4. Izviđanje:
Prije pokušaja pristupa, hakeri se često angažiraju u izviđanju kako bi prikupili informacije o ciljanom sustavu ili mreži. To uključuje pronalaženje IP adrese, otvorenih portova, pokrenutih usluga i korisničkih podataka.
5. Tehnike i alati:
Hakeri koriste razne tehnike i alate za kompromitiranje sustava, uključujući:
- Zlonamjerni softver: Podmetanje zlonamjernog softvera (npr. virusa, crva) za ometanje sustava ili krađu podataka.
- Gruba sila: Isprobavanje velikog broja kombinacija zaporki za probijanje slabih zaporki.
- Prelijevanje međuspremnika: Manipuliranje međuspremnicima memorije za izvođenje zlonamjernog koda.
- Phishing: Navođenje korisnika na otkrivanje osjetljivih informacija putem obmanjujuće e-pošte ili web-mjesta.
6. Motiv:
Motivi hakiranja mogu biti različiti, uključujući:
- Financijska dobit: Krađa osjetljivih podataka (npr. informacija o kreditnoj kartici), hakiranje bankovnih računa ili pokretanje napada ransomwareom.
- Špijunaža: Prikupljanje povjerljivih informacija radi konkurentske ili političke prednosti.
- Vandalizam: Ometanje sustava za zabavu ili nanošenje štete.
- Etičko hakiranje/testiranje prodora: Ovlašteni pokušaji testiranja i poboljšanja sigurnosti sustava simulacijom napada iz stvarnog svijeta.
7. Posljedice:
Posljedice hakiranja mogu biti značajne, kao što su:
- Gubitak podataka: Krađa ili ugrožavanje osjetljivih informacija, što dovodi do financijskih gubitaka ili štete ugledu.
- Ometanje sustava: Zlonamjerne aktivnosti mogu uzrokovati kvarove sustava ili gubitak funkcionalnosti.
- Sigurnosne povrede: Hakirani sustavi mogu postati ulazne točke za daljnje napade.
- Napadi uskraćivanjem usluge (DoS): Činjenje sustava nedostupnim legitimnim korisnicima.
Hakiranje je složeno područje s etičkim i kaznenim aspektima. Dok se neki bave hakiranjem kako bi poboljšali sigurnost ili otkrili ranjivosti, drugi se bave nezakonitim ili zlonamjernim aktivnostima. Jake sigurnosne mjere i svijest o tehnikama hakiranja ključni su za zaštitu računalnih sustava i mreža.