Upotreba živahnog opisa osobito je važna u književnim djelima, poput romana, kratkih priča i poezije, gdje je cilj pisca uroniti čitatelja u priču i stvoriti osjećaj mjesta, vremena i atmosfere. Na primjer, u uvodnom odlomku romana Charlesa Dickensa *Priča o dva grada*, on sljedećim riječima oslikava živopisnu sliku gradskih ulica i atmosfere Francuske revolucije:
> "Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to doba mudrosti, bilo je to doba ludosti, bila je to epoha vjerovanja, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetla , bilo je to doba tame, bilo je to proljeće nade, bila je to zima očaja."
Ova upotreba kontrastnih slika i ponavljanja učinkovito prenosi osjećaj preokreta i nemira koji su postojali tijekom Francuske revolucije i odmah uvlači čitatelja u priču.
Živopisan opis je moćna književna tehnika koja čitatelje može odvesti na nova mjesta, upoznati ih s novim iskustvima i ostaviti trajan utjecaj na njihovu maštu. To je tehnika koju bi svi pisci trebali nastojati savladati kako bi učinkovito angažirali svoje čitatelje i oživjeli svoje priče.