1. Razvoj suradnje :Teorija igara pomaže razjasniti kako se suradnja među životinjama može pojaviti i održati bez središnjeg autoriteta. Na primjer, koncept recipročnog altruizma objašnjava kako životinje mogu činiti altruističke radnje prema drugima očekujući u budućnosti uzvraćanje.
2. Igra Hawk-Dove :Ovaj klasični model teorije igara analizira sukobe u kojima pojedinci mogu usvojiti agresivne ("jastreb") ili miroljubive ("golub") strategije kada se natječu za resurse. Predviđanjem kada je svaka strategija korisna, igra Hawk-Dove objašnjava kada se može pojaviti ponašanje borbe ili povlačenja.
3. Ponavljana zatvorenikova dilema :Ova ponovljena verzija Zatvorenikove dileme istražuje suradnju u situacijama u kojima se životinje opetovano susreću. Evolucijska teorija igara predviđa da u takvim igrama strategije poput milo za drago (odmazda praćena suradnjom) mogu poticati suradnju tijekom vremena.
4. Signalizacija :Teorija igara istražuje ponašanja signaliziranja koja omogućuju životinjama da komuniciraju svoje namjere drugima. Na primjer, kod mnogih vrsta, agresivnost ili udvaranje izražavaju snagu ili spremnost životinje na suradnju, dajući informacije koje oblikuju naknadne interakcije.
5. Ponašanje pri traženju hrane :Teorija igara nudi uvid u optimalne strategije traženja hrane životinja. Životinje se mogu suočiti s kompromisima između traženja visokokvalitetne, ali rizične hrane u odnosu na sigurnije opcije niske kvalitete. Modeli teorije igara pomažu u predviđanju kada bi životinje trebale mijenjati strategije.
6. Udvaranje i parenje :Teorija igara primijenjena je za razumijevanje dinamike odabira partnera i reproduktivnog ponašanja. Modeli analiziraju kako karakteristike poput genetske kompatibilnosti i roditeljskog ulaganja utječu na preferencije parenja.
7. Komunikacija :Teorija igara pridonijela je razumijevanju životinjskih komunikacijskih sustava i evoluciji signala. Signalizacija se može analizirati kao igra između signalizatora i primatelja, gdje signalizatorov dobitak ovisi o prijemnikovom odgovoru na signal.
8. Kolektivno donošenje odluka :Kod vrsta u kojima grupe sudjeluju u kolektivnom donošenju odluka, na primjer, u jatima ptica ili kolonijama mrava, teorija igara može pomoći objasniti kako pojedinci postižu konsenzus ili koordiniraju svoje ponašanje.
9. Prostorno ponašanje :Teorija igara može se koristiti za analizu teritorijalnog ponašanja, obrazaca disperzije i odabira staništa. Životinje mogu birati svoje teritorije ili se raspršiti na načine koji optimiziraju njihov pristup resursima, a istovremeno izbjegavaju konkurenciju.
Teorija igara pruža rigorozan i matematički okvir za istraživanje ovih složenih interakcija i obrazaca ponašanja kod životinja, pružajući dragocjene uvide u njihova adaptivna ponašanja i evolucijske strategije.