Štetno je i netočno označiti cijele pasmine kao opasne.
Evo zašto:
* Pojedini psi variraju: U bilo kojoj pasmini, neki pojedinci mogu biti agresivniji od drugih. To ovisi o čimbenicima poput genetike, socijalizacije i obuke.
* Zakonodavstvo specifično za pasminu često je neučinkovito: Mnogi zakoni "opasnog psa" temelje se na stereotipima, a ne na znanstvenim dokazima. Često ciljaju određene pasmine bez rješavanja korijenskih uzroka agresije pasa.
* Usredotočite se na odgovorno vlasništvo: Umjesto da se usredotočimo na pasminu, trebali bismo dati prioritet odgovornom vlasništvu pasa, uključujući odgovarajuću socijalizaciju, obuku i rješavanje potencijalnih problema u ponašanju.
Umjesto da pokušate označiti pasmine, mnogo je korisnije usredotočiti se na ove čimbenike:
* Odgovorno uzgoj: Ugledni uzgajivači daju prioritet temperamentu i zdravlju u svojim programima uzgoja.
* Socijalizacija: Rana i dosljedna socijalizacija ključna je za pomoć psima da nauče mirno komunicirati s drugim psima i ljudima.
* Trening: Pozitivna obuka za pojačanje ključna je za podučavanje pasa željenog ponašanja i sprječavanje neželjenog ponašanja.
* Razumijevanje ponašanja psa: Učenje prepoznavanja znakova stresa i agresije kod pasa može nam pomoći da spriječimo potencijalno opasne situacije.
Zapamtite, bilo koji pas može ugristi ako se osjeća ugroženo ili nesigurno. Usredotočenost na odgovorno vlasništvo i pojedinačno ponašanje pasa najbolji je način da se osigura sigurnost i ljudi i životinja.