1. Vokalizacije:
* cviljenje: Psi cvili kako bi priopćili razne stvari, uključujući glad, bol, tjeskobu ili potrebu za pažnjom. To je način privući pažnju svog čovjeka.
* zavijanje: Iako zavijanje ponekad može biti oblik komunikacije, to se često pokreće instinktivnim odgovorima poput slušnih sirena ili drugih gladnih zvukova.
* Yelping: Ovo je tipičan odgovor na bol, strah ili iznenađenje.
2. Govor tijela:
* cviljenje: Ovaj meki, nisko naleti zvuk može ukazivati na strah, tugu ili bol.
* Lizanje usana: Ovo je čest znak tjeskobe i stresa, posebno kod pasa koji se pokušavaju smiriti.
* zadihanje: Iako se zadihanje prvenstveno koristi za regulaciju tjelesne temperature, to može biti i znak stresa ili tjeskobe.
* Uši natrag, rep zataknut: Ovo držanje ukazuje na strah ili pokornost.
* tresenje: To može biti znak straha, hladnoće ili boli.
Važno je napomenuti:
* Psi ne plaču suze kao izravan emocionalni odgovor kao što to čine ljudi. Njihovi suzni kanali stvaraju suze za podmazivanje i zaštitu očiju.
* Dok psi možda ne plaču poput ljudi, doživljavaju niz emocija i komuniciraju ih kroz vokalizacije i govor tijela.
* Ako primijetite da vaš pas pokazuje neobične ili pretjerano cviljenje, cviljenje ili druge signale u nevolji, važno je konzultirati veterinara koji će isključiti bilo koja osnovna medicinska stanja ili riješiti potencijalna pitanja anksioznosti.
Razumijevanje komunikacije vašeg psa ključno je za pružanje odgovarajuće njege i podrške koja im je potrebna.