* Lajanje je instinktivno: Barking je prirodno ponašanje kod pasa, ugrađeno u njihov DNK. Služi raznim svrhama, uključujući komunikaciju, alarm i izražavanje emocija.
* Ostala osjetila pokreću lajanje: Dok gluhi psi ne mogu čuti, koriste druga osjetila poput vida, mirisa i dodira kako bi opazili svoju okolinu. Ova osjetila mogu pokrenuti instinktivni odgovor lajanja, čak i bez slušnog unosa.
* Naučeno ponašanje: Psi mogu naučiti lajati promatrajući druge pse ili čak ljudskim ohrabrenjem. Ovo naučeno ponašanje može ostati čak i ako kasnije izgube sluh.
* Fizički razlozi: Baš kao što čuju pse, gluhi psi mogu lajati zbog nelagode, boli ili tjeskobe.
Važna napomena: Gluhi psi mogu lajati na različite načine od sluha psa. Njihovi su kosi bi mogli biti glasniji, češći ili imaju drugačiji ton jer ne mogu prilagoditi lajanje na temelju povratnih informacija.
Važno je shvatiti da iako gluhi psi mogu lajati, možda će imati poteškoća u razumijevanju onoga što drugi laju. To ističe važnost alternativnih komunikacijskih metoda, poput signala ruku, za gluhe pse.