Evo zašto:
* pojedinačni temperament: Na ponašanje psa prvenstveno utječe njegova pojedinačna ličnost, odgoj i trening, a ne njegova pasmina.
* Dezinformacije: Stereotipi o određenim pasminama često proizlaze iz medijskih portreta i anegdotskih dokaza, a ne znanstvenih istraživanja.
* Zakoni o neutralnim pasmima: Usmjerenost na odgovorno vlasništvo nad psima i rješavanje specifičnih problema učinkovitije je od ciljanja specifičnih pasmina.
Umjesto da se pasmine označavaju kao opasne, ključno je promovirati odgovorne prakse vlasništva pasa poput:
* odgovarajuća socijalizacija: Izlaganje psa raznim ljudima, mjestima i iskustvima od malih nogu.
* Trening: Podučavanje osnovne poslušnosti i dobrog ponašanja ključno je za sve pse.
* Odgovorno uzgoj: Podrška uzgajivačima koji prioritet daju temperament i zdravlje.
Zapamtite: Bilo koji pas, bez obzira na pasminu, može biti opasan ako se nije pravilno brinuo i obučavao.
Važno je usredotočiti se na odgovorno vlasništvo nad psima i prepoznati da svaki pas zaslužuje pravednu priliku.