Evo zašto:
* Agresija specifična za pasminu je mit: Iako određene pasmine mogu biti predisponirane za određene osobine, agresija nije genetska predispozicija u bilo kojoj specifičnoj pasmini.
* Okoliš i odgoj igraju ključnu ulogu: Na ponašanje psa prvenstveno utječe njezin okruženje, obuka i socijalizacija. Loše uzgojne prakse, nedostatak obuke i nasilni liječenje mogu dovesti do agresije u bilo kojoj pasmini.
* Agresija je složeno ponašanje: To može biti uzrokovano raznim čimbenicima, uključujući strah, bol, teritorijalnost i zaštitne instinkte. Ti čimbenici nisu specifični za bilo koju pasminu.
Važna razmatranja:
* Odgovorno uzgoj: Ugledni uzgajivači daju prioritet temperamentima i zdravlju, pomažući u smanjenju vjerojatnosti agresije kod svojih pasa.
* Pravilna obuka i socijalizacija: Rani i dosljedan trening, kao i pravilna socijalizacija s drugim psima i ljudima, ključni su za dobrobit i ponašanje bilo kojeg psa.
* Pojedinačne razlike: Svaki je pas pojedinac, a njihovo ponašanje može uvelike varirati bez obzira na njihovu pasminu.
Ključno je zapamtiti to:
* Označavanje pasmine kao inherentno agresivno je opasno i netočno. To može dovesti do diskriminacije i štete psima te pasmine.
* Usredotočenost na odgovorno vlasništvo, pravilno usavršavanje i razumijevanje pojedinog ponašanja psa ključno je za odgovorno vlasništvo kućnih ljubimaca i poticanje sigurnih i pozitivnih interakcija s psima svih pasmina.