1. Proučavajući pseće oko:
* Konusne stanice: Naše oči imaju konusne stanice koje otkrivaju boju. Psi imaju manje konusnih stanica od ljudi, ali oni ih imaju. Konkretno, psi imaju dvije vrste konusa, koji su osjetljivi na plavo i žuto svjetlo. To znači da mogu vidjeti nijanse plave i žute, ali ne toliko nijanse crvene i zelene koliko ljudi mogu.
* Elektroretinografija (ERG): Ovaj test mjeri električnu aktivnost u mrežnici kao odgovor na različite valne duljine svjetlosti. Uspoređujući ERG pasa s drugim životinjama, znanstvenici mogu utvrditi kako njihove oči reagiraju na boju.
2. Eksperimenti s ponašanjem:
* Trening: Psi se mogu obučiti za razlikovanje različitih objekata u boji. Na primjer, mogu se naučiti da odaberu plavu igračku preko žute. To pokazuje da mogu razlikovati boje, čak i ako ih ne vide na isti način kao i mi.
* Testovi preferencija: Istraživači su otkrili da psi pokazuju sklonost određenim bojama u svom okruženju. Na primjer, oni imaju tendenciju da provode više vremena u blizini zelenih objekata, sugerirajući da su osjetljivi na ovu boju.
3. Uspoređujući s drugim životinjama:
* Evolucijski dokazi: Psi, kao i mnogi drugi sisavci, evoluirali su iz noćnih predaka. Njihov vid u boji vjerojatno je prilagodba njihovim dnevnim potrebama lova, gdje bi razlikovanje plave i žute nijanse moglo biti presudno.
Što psi vide:
Dok psi mogu vidjeti neke boje, njihov je svijet vjerojatno malo prigušen od našeg. Oni vide blues i žute, ali crvene i zelenilo mogu se činiti sivkastim. Zamislite to kao na svijet s manje živahnih crvenih i zelenila, ali još uvijek s nizom plavih i žutih nijansi.
Ukratko:
Nemamo pse koji nam govore koje boje vide, ali kombinacija anatomije očiju, studije ponašanja i usporedbe s drugim životinjama pruža snažne dokaze da psi imaju neki vid u boji, iako različit od ljudi.