Evo raščlanjivanja razlika:
* ljudi: Mogu čuti frekvencije između 20 Hz i 20 000 Hz.
* Psi: Mogu čuti frekvencije između 40 Hz i 60 000 Hz.
To znači da psi mogu čuti zvukove niske poput vrlo duboke tutnjave, ali također zvuči visoko kao vrlo visoki zvižduk.
Evo nekoliko primjera zvukova koji psi mogu čuti da ljudi ne mogu:
* Ultrazvučne frekvencije: To su zvukovi iznad raspona ljudskog sluha. Neki primjeri uključuju:
* Ultrazvučni zvižduci psa: Ovi zvižduci emitiraju zvuk koji je previsok da bi ih ljudi čuli, ali psi to mogu lako čuti.
* Ultrazvučni repelenti glodavaca: Ovi uređaji emitiraju ultrazvučne zvukove koji su namijenjeni odvraćanju od glodavaca, ali ljudi ih ne mogu čuti.
* Zvukovi vrlo niske frekvencije: Ovi zvukovi su ispod raspona ljudskog sluha. Neki primjeri uključuju:
* Subsonični zvukovi iz zemljotresa: Psi možda mogu osjetiti i čuti te zvukove prije nego što ih ljudi osjete.
* Zvuk daleke grmljavinske oluje: Iako možemo čuti samo grmljavinu, psi često mogu čuti tutnjavu oluje od mnogo dalje.
Važno je napomenuti da točan raspon sluha može varirati između različitih pasmina pasa.
Sposobnost da čujemo širi raspon zvukova jedan je od razloga zašto su psi toliko dobri u otkrivanju opasnosti. Oni mogu pokupiti zvukove koje bismo mogli propustiti, što im omogućuje da nas upozori na potencijalne prijetnje.