1. Više olfaktornih receptora: Psi imaju oko 300 milijuna olfaktornih receptora u nosu, dok ljudi imaju samo oko 5 milijuna. To znači da imaju mnogo veću površinu posvećenu otkrivanju mirisa.
2. Veća olfaktorna žarulja: Olfaktorna žarulja dio je mozga koji obrađuje miris informacija. Psi imaju veću olfaktornu žarulju od ljudi, što im omogućuje da efikasnije obrađuju mirise.
3. Posebni organ nazvan vomeronazalni organ: Ovaj organ, poznat i kao Jacobsonov organ, nalazi se na krovu usta i odgovoran je za otkrivanje feromona. Feromoni su kemikalije koje životinje koriste za komunikaciju jedni s drugima.
4. Stalno njuškanje: Psi stalno njuškaju svoju okolinu, što ih izlaže više mirisa nego ljudi. Ova kontinuirana izloženost pomaže njihovom mozgu da nauče prepoznati i razlikovati različite mirise.
5. Specijalizirane tehnike njuškanja: Psi su razvijali jedinstvene tehnike mirisa, poput njihovog "njuškanja" gdje glavu drže nisko na zemlju i snažno njuškaju. To im omogućuje da pokupe slabe mirise koje bi ljudi mogli propustiti.
6. Različita percepcija mirisa: Dok ljudi mogu prepoznati tisuće različitih mirisa, psi vjerojatno mogu razlikovati milijune. Njihov miris je toliko akutan da mogu otkriti sitne promjene u koncentraciji koje ljudi uopće ne bi primijetili.
7. Motivacija: Psi imaju snažnu motivaciju da koriste svoj miris iz različitih razloga, poput lova, praćenja ili otkrivanja opasnosti. Ovaj evolucijski pritisak dodatno je poboljšao njihove olfaktorne sposobnosti.
U osnovi, psi imaju kombinaciju bioloških i bihevioralnih prednosti koje svoj miris čine znatno superiornim od ljudi.