1. Anksioznost i strah :Psi mogu pretjerano lajati zbog tjeskobe ili straha koji su pokrenuli nepoznati ljudi, druge životinje, iznenadne zvukove ili nova okruženja.
2. dosada i nedostatak stimulacije :Psi s nedovoljnom fizičkom ili mentalnom stimulacijom mogu pribjeći lajanju kao načinu da se zabave ili traže pažnju.
3. Razdvajanje anksioznosti :Psi s razdvajanjem anksioznosti često se pretjerano lajaju kad su ostali sami ili odvojeni od svojih vlasnika.
4. Traženje pažnje :Neki psi pretjerano laje kako bi privukli pažnju svojih vlasnika. Takvo se ponašanje može pojačati ako vlasnik reagira na lajanje, čak i pregazivanjem ili kažnjavanjem.
5. Medicinski uvjeti :Određena medicinska stanja poput boli, svrbeža ili kognitivne disfunkcije također mogu dovesti do prekomjernog lajanja.
6. Teritorijalno ponašanje :Psi mogu pretjerano lajati kako bi upozorili druge na prisutnost stranaca ili potencijalne prijetnje na svom percipiranom teritoriju.
7. Specifične tendencije pasmine :Neke pasmine pasa, poput određenih terijera ili goniča, sklonije su lajanju od drugih zbog svoje inherentne vokalne prirode.
8. Okolišni čimbenici :Glasni zvukovi, pretjerana aktivnost u okolini ili poremećaji pseće rutine mogu pokrenuti pretjerano lajanje.
Za rješavanje non -stop lajanja kod pasa važno je prvo identificirati osnovni uzrok, a zatim raditi na treningu ili modifikacijama ponašanja. To može uključivati tehnike socijalizacije, pružanje obilne fizičke i mentalne stimulacije, upravljanje tjeskobom razdvajanja, zanemarivanje laja za traženje pažnje i rješavanje bilo kakvih medicinskih stanja. Savjetovanje profesionalnog trenera pasa ili biheviorista može biti korisno u razvoju i provođenju učinkovite strategije za smanjenje pretjeranog lajanja.