Zašto psi počinju postati neaktivni i nisu tako razigrani kad su bili štenad?

1. Promjene povezane s dobi:

Kako psi ostare, njihove fizičke sposobnosti i razina energije postupno opadaju. Proces započinje postupno i postaje uočljiviji kako dostižu svoje starije godine. Stariji psi mogu provesti više vremena odmarajući se i spavajući, a njihova se razigranost može smanjiti u usporedbi s njihovim psićama.

2. Razlike u pasmini:

Neke pasmine pasa su prirodno energičnije i aktivnije, dok su druge više zaostale i mirnije. Određene pasmine, poput pograničnih kola ili terijera Jacka Russela, poznate su po svojoj bezgraničnoj energiji tijekom svog života. S druge strane, pasmine poput francuskih buldoga ili engleskog buldoga mogu imati nižu razinu aktivnosti i preferirati opuštanje.

3. Zdravstveni problemi:

Temeljni zdravstveni problemi također mogu utjecati na razinu aktivnosti psa. Uvjeti poput bolova u zglobovima, zubnih problema ili drugih sistemskih bolesti mogu učiniti neugodnim ili teškim psima da se bave razigranim aktivnostima. Ako primijetite nagle promjene u ponašanju vašeg psa, ključno je zakazati pregled s veterinarom.

4. Nedostatak vježbanja i stimulacije ::

Psi trebaju redovito vježbanje kako bi održali svoje fizičko i mentalno zdravlje. Nedovoljna vježba može dovesti do pretilosti, dosade i smanjene razine energije. Uz to, psi trebaju mentalnu stimulaciju kroz interaktivnu igru, šetnje, treninge i socijalizaciju. Bez ovih oblika stimulacije, psi mogu postati neaktivni i manje razigrani.

5. Promjena u rutini:

Psi napreduju u rutini, a svaka značajna promjena može poremetiti njihovo ponašanje i navike. Ako se vaš dnevni raspored promijenio i niste u mogućnosti pružiti svom psu istu razinu pažnje, vježbanja ili igre kao i prije, to može utjecati na njihovu razinu aktivnosti i razigranost.

6. Sindrom kognitivne disfunkcije (CDS):

CD -ovi, poznati i kao pasja demencija, uvjet je koje pogađa starije pse i dovodi do pada kognitivnog sustava. Neki od simptoma CD -a uključuju promjene u ponašanju, poput povećane apatije, zbrke i smanjene interakcije s članovima obitelji. Ovo stanje također može uzrokovati da psi postanu manje razigrani.

Imajte na umu da je svaki pas pojedinac, a starenje ne znači nužno potpuni gubitak razigranosti. Neki psi mogu ostati aktivniji i razigraniji dobro u svojim starijim godinama. Ako ste zabrinuti zbog razine aktivnosti vašeg psa ili bilo kakvih promjena u njihovom ponašanju, ne ustručavajte se potražiti savjet od svog veterinara.