Širenje bjesnoće ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući prisutnost virusa u psećoj slini, težini ugriza i imunološkom statusu ugrizene osobe. Evo detaljnog objašnjenja kako se bjesnoća širi od pasa:
1. Prijenos putem sline: Bjesnoća se prvenstveno prenosi kada slina zaražene životinje uđe u tijelo nezaražene životinje ili čovjeka. Psi mogu prenijeti bjesnoću putem ugriza, pri čemu slina koja sadrži virus dolazi u kontakt s krvotokom žrtve kroz slomljenu kožu ili sluznicu.
2. Ugrizi pasa: Najčešći način prenošenja bjesnoće sa pasa je ugriz pasa. Kada zaraženi pas ugrize osobu ili drugu životinju, virus može ući u tijelo i početi inficirati živčani sustav.
3. Kontakt sa zaraženom slinom: U rijetkim slučajevima bjesnoća se također može prenijeti kontaktom sa zaraženom slinom, čak i bez ugriza. To se može dogoditi ako slina zaraženog psa dođe u kontakt s otvorenom ranom, očima, nosom ili ustima nezaražene osobe ili životinje.
4. Rizik od izloženosti bjesnoći: Rizik od prijenosa bjesnoće ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući status cijepljenja psa, težinu ugriza ili kontakta i brzu medicinsku pomoć. Odgovarajući programi cijepljenja pasa, odgovorno držanje kućnih ljubimaca i hitna liječnička pomoć nakon bilo kakve potencijalne izloženosti bjesnoći ključni su u sprječavanju širenja bolesti.
Važno je napomenuti da nemaju svi psi bjesnoću. U zemljama s učinkovitim programima kontrole bjesnoće i raširenim cijepljenjem pasa, rizik od prijenosa bjesnoće značajno je smanjen. Međutim, u područjima gdje je bjesnoća raširena i gdje su stope cijepljenja pasa niske, rizik od zaraze bjesnoćom je veći, te je neophodno poduzeti odgovarajuće mjere opreza kako bi se izbjegao kontakt s psima lutalicama ili necijepljenim psima.