1. Intramuskularna injekcija (IM) :Ovo uključuje ubrizgavanje lijeka u mišić. Najčešća mjesta za IM injekcije su nadlaktica (deltoidni mišić) i bedro (vastus lateralis mišić). Intramuskularne injekcije često se koriste za cjepiva i lijekove koji se moraju polagano apsorbirati.
2. Supkutana injekcija (SC) :Kod supkutanih injekcija, lijek se ubrizgava u masni sloj neposredno ispod kože. Uobičajena mjesta za SC injekcije uključuju trbuh, bedra i nadlaktice. Inzulin i neki drugi hormoni obično se daju putem SC injekcija.
3. Intravenska injekcija (IV) :Ovo uključuje ubrizgavanje lijeka izravno u venu. IV injekcije omogućuju najbržu i najizravniju isporuku lijeka u krvotok. Često se koriste u hitnim situacijama, tijekom operacija ili kada je potrebna brza isporuka lijekova.
4. Intradermalna injekcija (ID) :Kod intradermalnih injekcija, lijek se ubrizgava u gornje slojeve kože, stvarajući mali mjehur. Ova se metoda prvenstveno koristi za testiranje alergija, gdje se ubrizgavaju male količine alergena kako bi se promatrala reakcija kože.
5. Intratekalna injekcija (IT) :Ovaj put uključuje ubrizgavanje lijeka u cerebrospinalnu tekućinu (CSF) koja okružuje mozak i leđnu moždinu. IT injekcije se koriste za ciljanu dostavu lijekova u središnji živčani sustav.
6. Intraartikularna injekcija (IA) :To uključuje ubrizgavanje lijeka izravno u zglob, poput koljena ili ramena, za liječenje bolova i upala zglobova.
7. Intraosealna injekcija (IO) :U slučajevima kada je IV pristup težak, može se koristiti intraosealna injekcija. Lijek se ubrizgava u koštanu srž, koja ima bogatu opskrbu krvlju, što omogućuje brzu isporuku lijeka.
Određeni način ubrizgavanja ovisi o čimbenicima kao što su karakteristike lijeka, željena brzina isporuke i ciljano mjesto djelovanja. Zdravstveni djelatnici će odabrati najprikladniji put na temelju stanja pacijenta i lijeka koji se primjenjuje.