Evo zašto:
* Miris nije zarazan: Mirisi nose molekule u zraku. Te molekule ne sadrže viruse, bakterije ili druge patogene koji mogu uzrokovati bolest.
* Dekompozicija je problem: Sam miris je nusproizvod raspada, proces u kojem bakterije i drugi mikroorganizmi razgrađuju organsku tvar. Iako ti mikroorganizmi mogu biti štetni, obično su prisutni u niskim koncentracijama i malo je vjerojatno da će se udisati u značajnim količinama samo od mirisa zraka.
* Izravni kontakt je ključan: Stvarni rizik dolazi iz izravnog kontakta s pokojnom životinjom ili tjelesnim tekućinama, gdje biste mogli biti izloženi štetnim bakterijama ili virusima.
Međutim, postoje neke iznimke:
* Prije postojeći uvjeti: Osobe s kompromitiranim imunološkim sustavom ili respiratornim stanjima mogu biti osjetljiviji na infekcije, čak i iz niske razine bakterija.
* Izloženost određenim bakterijama: Određene bakterije, poput onih povezanih s tetanusom, mogu biti prisutne u propadanju i mogu ući u tijelo kroz posjekotine ili rane.
Ako ste zabrinuti:
* Izbjegavajte produženo izlaganje: Dobra je ideja izbjegavati biti oko mirisa duljeg razdoblja.
* Operite ruke: Nakon što ste u tom području, rukama temeljito operite sapunom i vodom.
* Potražite medicinski savjet: Ako imate bilo kakvih briga o svom zdravlju ili ste došli u kontakt s tjelesnom tekućinom, posavjetujte se s medicinskim stručnjakom.
Sveukupno, dok je miris mrtvog psa neugodan, vjerojatno neće uzrokovati da se razbolite. Stvarni rizik leži u izravnom kontaktu sa životinjom ili njegovim tjelesnim tekućinama.