Kako psi postaju stariji, mogu razviti zdravstvena stanja koja čine hodanje teškim ili bolnim, poput artritisa, displazije kuka i srčanih bolesti.
- Smanjena razina energije:
Stariji psi mogu imati nižu razinu energije od mlađih pasa i možda neće moći hodati tako dugo ili daleko.
- Strah ili tjeskoba:
Neki stariji psi mogu razviti anksioznost ili strah od izlaska vani zbog promjena u okolišu ili smanjenja vida ili sluha.
- Promjene u rutini:
Stariji psi mogu biti ugodniji sa svojim utvrđenim rutinama i možda se ne sviđaju promjene, poput novog rasporeda hodanja.
- stres:
Stres može dovesti do gubitka apetita, poremećaja spavanja i smanjene aktivnosti.
- Depresija:
Depresija može uzrokovati da se psi povuku iz aktivnosti u kojima su nekada uživali i spavali više.
- Sindrom kognitivne disfunkcije (CDS):
CDS je stanje koje utječe na mozak i može dovesti do promjena u ponašanju, poput smanjene aktivnosti i nedostatka interesa za prethodno uživane aktivnosti.
Ako vaš pas odjednom odbija ići u šetnju, važno je odvesti ih veterinaru kako bi isključio bilo kakva osnovna medicinska stanja. Veterinar također može preporučiti načine kako šetnje učiniti ugodnijim za svog psa, poput:
- Smanjenje duljine i učestalosti šetnji.
- Odabir mekše, manje bolne površine hodanja.
- Korištenje kabelskog pojasa umjesto ovratnika za smanjenje pritiska na vrat.
- Šetnja u rano jutro ili večer kako biste izbjegli toplinu dana.
- Osiguravanje poslastica ili drugog pozitivnog pojačanja tijekom šetnji.
- Ako vaš pas još uvijek nerado hoda, možda ćete trebati razmotriti korištenje psećih kolica ili invalidskih kolica kako biste im pomogli da se zaobiđu.