1. Normalno ponašanje: Nos psa može se povremeno sušiti, a to obično nije razlog za zabrinutost. Nosovi pasa mogu postati suhi iz različitih razloga, poput promjena u vlažnosti okoliša ili jednostavno zato što su spavali, a ne ližući nos. Tresenje je prirodno ponašanje za pse i može ukazivati na razne stvari, poput uzbuđenja, iščekivanja ili pokušaja da nešto otrese.
2. virusna infekcija :Suhi nos praćen tresenjem mogao bi biti jedan od početnih pokazatelja infekcije očnjaka, vrlo zarazne virusne bolesti kod pasa. Ostali znakovi distemera mogu uključivati kašalj, kihanje, pražnjenje očiju i letargiju. Ako sumnjate na virusnu infekciju, odmah se obratite veterinaru.
3. Bakterijska infekcija :Bakterijske infekcije, poput infekcije gornjih dišnih respirata ili upale pluća, također mogu uzrokovati da se pseći nos osuši. Tresenje može doći zbog nelagode ili groznice povezane s infekcijom. Uz to, bakterijske infekcije mogu dovesti do drugih simptoma, poput kašlja, kihanja ili smanjenog apetita.
4. Alergije :Alergije na hranu, alergene na okoliš ili određene lijekove mogu prouzrokovati da se pseći nos osuši i postane razdražen. Potres se može dogoditi zbog nelagode ili pokušaja ublažavanja osjećaja svrbeža. Ostali znakovi alergija mogli bi uključivati kihanje, vodenaste oči ili probleme s kožom.
5. Dehidracija :Ako je vaš pas dehidrira, nos im može postati suh i koža može izgubiti elastičnost. Potres može biti znak nelagode ili pokušaja da se ohladi. Dehidracija se može dogoditi zbog nedovoljnog unosa vode, povećanog gubitka vode (npr. Tijekom napornog vježbanja ili vrućeg vremena) ili određenih medicinskih stanja.
6. Autoimuni poremećaji :Neke autoimune bolesti mogu utjecati na psećeg nosa, što dovodi do suhoće i hrskavih formacija. Tresenje može biti povezano s nelagodom ili kao pokušaj uklanjanja kore. Autoimuni poremećaji također mogu uzrokovati niz drugih simptoma, poput vrućice, gubitka težine ili bolova u zglobovima.
Ako nos vašeg psa ostane suh i nastavlja se tresti, ili ako pokazuju bilo kakve dodatne simptome, preporučljivo je konzultirati veterinara Da bi se utvrdio temeljni uzrok i primio odgovarajući tretman ili daljnje dijagnostičke testove ako je potrebno.