Genetika: Određene pasmine pasa, kao što su njemačke doge, njemački ovčari, standardne pudle i sveti bernardinci, imaju veću predispoziciju za nadimanje zbog svoje anatomije dubokih prsa i uskih trbušnih ulaza. Genetika igra ulogu u ovim predispozicijama pasmine.
Prehrana i prehrambene navike: Brzo jedenje, konzumiranje velikih količina hrane odjednom i prehrana s visokim udjelom ugljikohidrata koji se mogu fermentirati (npr. kukuruz, pšenica, zob) može pridonijeti prekomjernoj proizvodnji plinova u želucu. U takvim situacijama nedugo nakon obroka može doći do nadutosti. Hranjenje vašeg psa s više manjih obroka tijekom dana i korištenje spore zdjelice za hranjenje može pomoći u smanjenju rizika.
Stres i anksioznost: Stresne situacije, poput tjeskobe zbog odvajanja, vožnje automobilom ili promjene okoliša, mogu povećati rizik od nadutosti. Psi koji su uznemireni ili nervozni mogu progutati previše zraka, što pridonosi nadutosti želuca.
Dob: Nadutost je češća kod starijih pasa, ali može utjecati na pse svih dobi.
Vježba: Naporna tjelovježba neposredno prije ili nakon jela može povećati rizik od nadutosti. Općenito se preporučuje pričekati oko sat vremena nakon hranjenja prije nego što pustite psa da se uključi u tešku tjelovježbu.
Strani predmeti i gutanje: Gutanje velikih ili neprobavljivih predmeta može dovesti do začepljenja u želucu ili crijevima, što može doprinijeti nadutosti.
Važno je napomenuti da iako ovi čimbenici mogu doprinijeti nadutosti, neće svi psi koji dožive te čimbenike razviti to stanje. Međutim, razumijevanje rizika i poduzimanje preventivnih mjera može pomoći u smanjenju mogućnosti pojave nadutosti. Ako sumnjate da vaš pas ima nadutost, odmah potražite veterinarsku pomoć jer je to hitan slučaj opasan po život.