1. Infekcija:Otvorena rana osjetljiva je na infekciju bakterijama, virusima i gljivicama. Ovi mikroorganizmi otpuštaju otpadne proizvode i toksine dok rastu i množe se, uzrokujući neugodan miris rane.
2. Mrtvo tkivo:Kako rana zacjeljuje, oštećeno i mrtvo tkivo može se nakupiti u ležištu rane. Ta se tkiva razgrađuju, oslobađajući neugodan miris.
3. Upala:Upala je normalan odgovor na ozljedu i pomaže tijelu da se izliječi. Međutim, također može dovesti do oslobađanja kemikalija i tekućina koje pridonose mirisu rane.
4. Nedostatak kisika:kada je rana otvorena, izložena je zraku koji sadrži kisik. Kisik pomaže u ubijanju bakterija i pospješuje zacjeljivanje. Međutim, duboke rane ili rane s ograničenim protokom krvi mogu imati ograničenu opskrbu kisikom, stvarajući anaerobno okruženje koje omogućuje razvoj određenih bakterija koje proizvode neugodan miris.
5. Drenaža:Ako iz rane teče gnoj ili druge tekućine, to također može pridonijeti mirisu. Gnoj je mješavina bijelih krvnih zrnaca, mrtvog tkiva i bakterija, koji mogu ispuštati neugodne mirise.
Važno je održavati ranu čistom, suhom i zaštićenom od daljnje kontaminacije kako bi se smanjio miris i pospješilo zacjeljivanje. Savjetovanje s veterinarom ključno je za pravilnu njegu i liječenje rane kako bi se spriječile infekcije i komplikacije.