Evo što je važno:
* Potrebno je pojedinačni pas: Nekim štenacima treba puno pažnje i lomova, dok stariji psi mogu biti neovisniji.
* Trening i temperament: Dobro obučeni, mirni pas može se lakše čuvati nego anksiozni ili destruktivni.
* Dadilja: Dadica bi trebala biti ugodna s psima i u mogućnosti nositi se s njihovim potrebama.
Umjesto da se fokusirate na dob, razmislite o tim čimbenicima:
* Može li pas ostaviti sam na razumnu količinu vremena?
* Treba li psu redovne šetnje, hranjenje ili drugu specifičnu njegu?
* Je li pas ugodno biti oko stranaca?
Ako niste sigurni, najbolje je savjetovati se sa svojim veterinarom ili profesionalnim trenerom pasa za savjet. Oni vam mogu pomoći da utvrdite je li vaš pas spreman za čuvanje djece i što treba potražiti u dobrom.