1. Biološki mehanizmi:
* Genetska raznolikost: Inbreeding smanjuje genetsku raznolikost, povećavajući vjerojatnost da se izražavaju štetni recesivni geni. To može dovesti do potomstva s genetskim poremećajima, oslabljenim imunološkim sustavom i smanjenom plodnošću.
* KIN prepoznavanje: Neke životinje, posebno sisavce, imaju mehanizme za prepoznavanje rodbine i izbjegavanje parenja s njima. To se može temeljiti na mirisu, vizualnim znakovima ili društvenim interakcijama.
2. Društveni i mehanizmi ponašanja:
* Social Stigma: U mnogim ljudskim društvima inbreeding se smatra tabuom i često je povezano s negativnim posljedicama. Ova društvena stigma djeluje kao odvraćanje od inbreedinga.
* Kulturne norme: Različite su kulture razvile specifična pravila i tradicije koja obeshrabruju inbreeding. Oni mogu uključivati incest tabui, ograničenja braka unutar određenih rodbinskih skupina ili praksu egzogamije (udaje za izvan vlastite grupe).
* Naučeno ponašanje: Pojedinci mogu naučiti izbjegavati inbreeding kroz promatranje, socijalne interakcije ili čak formalno obrazovanje.
3. Evolucijske prednosti:
* Povećana kondicija: Izbjegavanje inbreedinga potiče genetsku raznolikost, što je ključno za dugoročno preživljavanje i prilagodbu vrste. Pomaže osigurati proizvodnju zdravog potomstva sa širim rasponom osobina.
* Preživljavanje najljepših: Pojedinci koji izbjegavaju inbreeding imaju veću vjerojatnost da će imati potomstvo koje su genetski stane i mogu preživjeti i reproducirati. To doprinosi ukupnoj kondiciji stanovništva.
Važno je napomenuti:
* Nemaju sve vrste iste odbojnosti prema inbreedingu. Neke se vrste, poput biljaka koje samoplodne ili nekih insekata, oslanjaju na inbreeding kao način reprodukcije.
* Inbreeding može se pojaviti u malim ili izoliranim populacijama. Kad je protok gena ograničen, povećavaju se šanse za inbreeding.
Zaključno, iako možda ne postoji niti jedan "instinkt" protiv inbreedinga, to je složen fenomen vođen biološkim, socijalnim i evolucijskim čimbenicima koji svi doprinose njegovom izbjegavanju.