1. Duži i jači udovi: Mnoge životinje, posebno četveronožne, imaju duže i jače udove u usporedbi s ljudima. Duže noge omogućuju veću duljinu koraka, dok jaki udovi pružaju veći pogon.
2. Visoka gustoća mišića: Životinje imaju veću gustoću mišića u usporedbi s ljudima. To znači da imaju više mišićnih vlakana po jedinici volumena mišića, omogućujući veću snagu i brzinu.
3. Učinkovita upotreba energije: Životinje imaju učinkovitiju potrošnju energije tijekom trčanja. Oni pohranjuju i učinkovitije koriste energiju, smanjujući umor i omogućujući im da održavaju velike brzine za dulje trajanje.
4. Fleksibilne bodlje: Neke životinje, poput geparda, imaju fleksibilne bodlje koje djeluju poput opruga tijekom trčanja. To omogućava veće skladištenje i oslobađanje energije, doprinoseći njihovoj brzini.
5. Specijalizirani mišići: Određene životinje, poput konja, imaju specijalizirane mišiće na stražnjim nogama koji se ponašaju poput opruga, omogućujući im da postignu brže ubrzanje.
6. Smanjena tjelesna težina: Mnoge životinje imaju manju tjelesnu težinu u odnosu na ljude. To smanjuje količinu mase koja im je potrebna za pomicanje, što ih čini okretnijim i bržim.
7. Prirodna selekcija: Tijekom milijuna godina, životinje su se razvijale prirodnom selekcijom kako bi ispunile određene ekološke niše. Vrste koje bi mogle brže trčati imale su prednost u hvatanju plijena ili izbjegavanju grabežljivaca, što je dovelo do razvoja bržeg trčanja.
8. Aerodinamika: Neke životinje, poput ptica, imaju pojednostavljene tijela i krila koja smanjuju otpornost na zrak, omogućujući im da postignu veće brzine.
Važno je napomenuti da, iako životinje uglavnom nadmašuju ljude, postoje iznimke. Određeni ljudski sportaši postigli su izvanredne brzine u sprinterskim događajima, a ljudi se izvrsno snalaze u trčanju izdržljivosti i događaja na daljinu zbog naših učinkovitih mehanizama hlađenja.