Klimatske promjene:
* Megafauna izumiranje: Kraj pleistocenske epohe (prije oko 10 000 godina) vidio je izumiranje mnogih velikih sisavaca, uključujući i Smilodons. To je razdoblje obilježeno značajnim klimatskim pomacima, uključujući ledenjačka razdoblja i trendove zagrijavanja. Promjene bi mogle poremetiti ekosustave, što je dovelo do nedostatka hrane i gubitka staništa.
* Gubitak staništa: Kako su se ekosustavi promijenili, okruženja pogodna za mačke sa sablom možda su se smanjile, prisiljavajući ih da se natječu za smanjenje resursa.
Natjecanje s drugim grabežljivcima:
* Uspon modernih mesoždera: Diverzifikacija modernih mesoždera, poput vukova i medvjeda, mogla bi povećati konkurenciju plijenu. Te su životinje bile potencijalno prilagodljiviji i učinkovitiji lovci, vršivši pritisak na Smilodons.
Bolest:
* Izbijanja i osjetljivost: Promjene velikih razmjera mogle su povećati osjetljivost na bolesti, što bi moglo dovesti do epidemije koje su desetkovale populacije.
Ljudski utjecaj:
* Lov: Iako su dokazi ograničeni, neki znanstvenici sugeriraju da su rani ljudi mogli loviti mačke sa sabnim zglobovima, pridonoseći njihovom padu. Međutim, ova je teorija kontroverzna i nema snažne dokaze.
Ostali čimbenici:
* Evolucijska ograničenja: Njihova specijalizirana denticija, iako je nevjerojatna za lov na veliki plijen, mogla bi ih učiniti manje prilagodljivim promjenjivim okruženjima i izvorima hrane.
* Uska grla stanovništva: Male veličine stanovništva mogle su ih učiniti ranjivim na izumiranje zbog čimbenika poput inbreedinga ili nasumičnih događaja.
Zaključak:
Izumiranje sabnih mačaka vjerojatno je posljedica kombinacije tih čimbenika, a klimatske promjene i konkurencija igrali su značajnu ulogu. Istraživanje i dalje otkriva zamršenu mrežu faktora koji su doveli do njihove smrti.