Evo zašto:
* Ograničeni lovački instinkt: Mačke su prvenstveno krepuskularni lovci (aktivni u zoru i sumrak), a njihov je plijen obično mali i aktivni. Oni se oslanjaju na svoja osjetila vida i zvuka kako bi pronašli plijen, a hibernacijske zmije su skrivene pod zemljom.
* Zimsko ponašanje: Tijekom zime, mačke provode više vremena u zatvorenom ili u zaklonjenim područjima, čuvajući energiju. Manje je vjerojatno da će aktivno tražiti hranu.
* Opasnost od hladnoće: Hladne temperature mogu biti opasne za mačke i izbjegavaju dugotrajno izlaganje. Kopanje na smrznutom tlu može biti teško i izložiti ih elementima.
Međutim, mačke ponekad mogu pronaći i komunicirati sa zmijama, čak i zimi, iz nekoliko razloga:
* Slučajno otkriće: Mačka bi mogla naići na zmiju dok istražuje, pogotovo ako se nalazi u blizini njihovog teritorija.
* Miris: Zmije napuštaju staze mirisa, koje mačke mogu otkriti, čak i ako zmija hibernata.
* Radoznalost: Ako mačka vidi zmiju koja ulazi u svoju buru, možda bi bila znatiželjna i pokušati istražiti, ali to se malo vjerojatno neće dogoditi tijekom hibernacije.
Važno je zapamtiti da su mačke domaće životinje i nemaju instinkt da posebno love zmije. Njihovo ponašanje pokreće znatiželja, razigranost i, u nekim slučajevima, osnovni instinkt grabežljivca.
Također je vrijedno napomenuti da iako su neke zmije otrovne, većina nije. Međutim, najbolje je obeshrabriti mačke u interakciji sa zmijama, posebno zimi, jer se potencijalno mogu ozlijediti.
Zaključno, iako mačke nije uobičajeno iskopavati hibernacije zmija iz svojih bura, to je moguće. To je obično slučajni susret vođen znatiželjom, a ne namjerni lovački instinkt.