U različitim kulturama i tradicijama, uključujući drevna egipatska vjerovanja, indijansku duhovnost i određene istočnjačke filozofije, vjeruje se da životinje, uključujući pse i mačke, posjeduju oblik svijesti, inteligencije i duhovne suštine koja nadilazi fizičko postojanje. Ove perspektive često smatraju da su životinje, poput ljudi, duboko povezane s božanskim ili univerzalnim duhom.
U hinduizmu se, primjerice, životinje smatraju živim bićima s individualnom dušom, a određene se životinje poštuju kao svete ili božanske manifestacije. U budizmu se vjeruje da su sva živa bića, uključujući životinje, dio ciklusa rođenja, smrti i ponovnog rođenja, s potencijalom za duhovni rast i prosvjetljenje.
U nekim duhovnim praksama, vjeruje se da psi i mačke služe kao vodiči, pratioci ili glasnici u duhovnom carstvu. Može se smatrati da imaju duhove čuvare ili duševne veze koje pomažu u zaštiti i vođenju njihovih ljudskih suputnika.
Ideja o životinjskim duhovima odjekuje kod pojedinaca koji nalaze utjehu i smisao u uvjerenju da njihovi voljeni ljubimci nastavljaju postojati u nekom obliku nakon smrti. Nudi osjećaj kontinuiteta, povezanosti i ljubavi izvan fizičkog životnog vijeka ovih dragih suputnika.
Međutim, bitno je napomenuti da se ova uvjerenja temelje na vjeri i osobnom uvjerenju, a ne na znanstvenim dokazima. Vjerujete li u postojanje životinjskih duhova ili ne, stvar je individualne interpretacije i onoga što donosi utjehu i smisao vašem duhovnom putovanju.