* Degradacija DNA: DNA je krhka i s vremenom se raspada. Iako smo pronašli drevnu DNK mamuta i drugih stvorenja, to je izuzetno rijetko i često fragmentirano. Šanse za pronalaženje netaknutih, upotrebljivog DNK mačaka sa sabnim zglobovima, koje su izumrle tisućama godina, nevjerojatno su vitke.
* Nepotpuni genetski kod: Čak i da smo pronašli neke fragmente DNK, oni ne bi bili potpuni genetski kod potreban za stvaranje žive životinje. Trebala bi nam velika većina genoma, pa čak i tada, bilo bi izazova.
* Etička razmatranja: Kloniranje izumrle životinje postavlja značajna etička pitanja. Ne razumijemo u potpunosti potencijalne posljedice za kloniranu životinju, njegovu okolinu ili ekosustav.
* Tehnološka ograničenja: Iako su tehnike uređivanja gena poput CRISPR -a moćne, još nisu dovoljno napredne da rekonstruiraju čitav izumrli genom. Ne bismo jednostavno mogli umetnuti sabljaste mačke gene u modernu mačku i očekivati radnu, zdravu životinju.
Umjesto kloniranja, znanstvenici provode druge načine kako bi naučili o mačkama sa sabnim zglobovima:
* Fosilna analiza: Paleontolozi proučavaju fosilizirane ostaje da razumiju njihovu anatomiju, ponašanje i evoluciju.
* Genetska istraživanja: Znanstvenici rade na oporavku i analiziranju drevne DNK kako bi naučili o evoluciji mačaka i drugih izumrlih vrsta.
Dok vraćate mačku sa sabljama za sada ostaje san, znanost neprestano napreduje. Tko zna što budućnost ima?