2. Rođen u divljini: Neke su mačke rođene u divljim kolonijama i nikada ne doživljavaju ljudsku socijalizaciju. Te se mačke smatraju divljim od rođenja i nemaju istu razinu pitomove kao domaće mačke.
3. Interkrieding: Kad se domaće mačke pare s divljim mačkama, njihovo potomstvo može naslijediti divlje osobine i postati neovisniji i manje prilagodljiviji ljudskim okruženjima.
4. Nedostatak ljudskog kontakta: Mačke kojima nedostaje redoviti ljudski kontakt, poput zalutalih ili napuštenih mačaka, mogu postupno izgubiti svoje vještine socijalizacije i postati strašnije ili agresivnije prema ljudima.
5. Čimbenici okoliša: Određeni čimbenici okoliša, poput nedostatka skloništa, hrane ili resursa, mogu pridonijeti mačkama koje postaju divlja. Kad su mačke pod stresom, mogu pribjeći ponašanju preživljavanja koja su tipičnija za divlje životinje.
6. Grabežljivi instinkti: Mačke su prirodni grabežljivci, a njihovi lovački instinkti mogu postati sve izraženiji kada žive u divljini. To može dovesti do toga da ubiju male životinje i potencijalno postanu prijetnja lokalnoj populaciji divljih životinja.
7. Adaptacija: S vremenom, divlje mačke mogu razviti fizičke i bihevioralne prilagodbe zbog kojih je prikladnije za život u divljini. Na primjer, oni mogu razviti deblji krzno, jače kandže i više neovisnih lovnih navika.
Važno je napomenuti da ne postaju sve lutalice ili napuštene mačke divlje. Mnoge mačke zadržavaju svoju ludost i društvenost, čak i ako žive na otvorenom. Međutim, ključno je pružiti mačku odgovarajuću skrb i socijalizaciju kako bi spriječili da postanu divni i potencijalno predstavljaju rizik za sebe ili svoju okolinu.