oprašivanje: Muhe igraju ključnu ulogu u oprašivanju, što je proces prenošenja peludi s muškog dijela cvijeta na ženski dio, omogućavajući oplodnju i reprodukciju u cvjetnim biljkama. Mnoge vrste muha, poput lebdi, cvjetnih muha i tahinidnih muha, posjećuju cvijeće kako bi se hranili nektarom i peludom. Pri tome oni nehotice nose peludne žitarice između cvijeća, olakšavajući unakrsnu oprašivanje. Ovaj je postupak od vitalnog značaja za reprodukciju i genetsku raznolikost brojnih biljnih vrsta.
Šarenje sjemena: Neke vrste muha, posebno određene vrste voćnih muha, mogu raspršiti sjeme biljaka. Ove muhe se hrane voćem i gutaju sjemenke koje prolaze kroz njihov probavni sustav bez oštećenja. Kad muhe polažu svoj otpad, raspršuju sjeme na šire područje, doprinoseći širenju i klijanju biljaka.
Biološka raznolikost: Muhe su sastavni dio biološke raznolikosti. Oni služe kao hrana za razne životinje, uključujući ptice, pauke, gmizavce i vodozemce. Prisutnost muha u ekosustavu održava osjetljivu ravnotežu i igra ulogu u održavanju mrežice hrane i ekoloških interakcija.
biciklizam hranjivih tvari: Muhe doprinose biciklizmu hranjivih tvari u ekosustavu. Kao dekompozitori, neke vrste muha hrane se mrtvim organskim tvarima, poput propadajućeg voća, povrća i leševa životinja. Razbijanjem ovih materijala otpuštaju esencijalne hranjive tvari natrag u okoliš, čineći ih dostupnim drugim organizmima koje mogu iskoristiti.
Biološka kontrola: Muhe se ponekad koriste kao agensi za biološku kontrolu za upravljanje populacijom štetočina. Na primjer, određene vrste muha mogu se koristiti za kontrolu specifičnih štetočina insekata u poljoprivrednim okruženjima parazitiranjem ili pregledom na njih.
Medicinska i znanstvena istraživanja: Muhe su se široko koristile u medicinskim i znanstvenim istraživanjima. Na primjer, voćna muha (Drosophila melanogaster) model je organizma u genetici i biologiji, pružajući uvid u temeljne biološke procese, uključujući razvoj, nasljeđivanje i ponašanje.
Međutim, ključno je napomenuti da nisu sve muhe korisne, a neke mogu biti štetočine ili vektori bolesti. Pravilne prakse upravljanja štetočinama potrebne su kako bi se umanjili negativni utjecaji muha, a istovremeno priznajući njihovu ekološku važnost i potencijalne koristi.