1. Tropske kišne šume: Mnoge vrste papiga nalaze se u bujnim kišnim šumama Južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije. Ove prašume pružaju obilje voća, orašastih plodova, sjemenki i insekata, koji čine primarnu prehranu papiga. Gusto lišće i visoka stabla idealna su mjesta za gniježđenje i odmor.
2. Savane i travnjaci: Neke vrste papiga, poput afričke sive papige i pupavca (australskog pupavca), uspijevaju u savanama i travnjacima. Ove regije karakteriziraju otvoreni travnjaci prošarani drvećem i grmljem. Papige se u tim sredinama hrane žitaricama, sjemenkama, voćem i kukcima koji se nalaze na tlu i na drveću.
3. Suhe šume i pustinje: Određene vrste papiga, poput papige Mulga i Elegantne papige, prilagođene su sušnim okruženjima poput suhih šuma i pustinja. Oni mogu podnijeti visoke temperature i mogu izvući vlagu iz vegetacije koju konzumiraju. Ove papige su vješte u pronalaženju izvora vode i mogu se okupljati u blizini izvora vode.
4. Planine: Neke vrste papiga nastanjuju se u planinskim predjelima. Kea, pronađena u planinama Novog Zelanda, primjer je visinske papige. Ove su ptice prilagođene niskim temperaturama i mogu se vidjeti kako traže hranu na tlu iu alpskim šumama.
5. Urbane sredine: Posljednjih su se godina neke vrste papiga, kao što su amazonka i papagaj monk, prilagodile urbanim sredinama. Mogu se naći u gradovima, parkovima i prigradskim područjima, gdje imaju pristup izvorima hrane poput hranilica za ptice, voća i smeća.
Važno je napomenuti da nisu sve vrste papiga jednako prilagodljive, a njihovu distribuciju uvelike određuju njihovi ekološki zahtjevi, dostupnost hrane i mjesta za gniježđenje te tolerancija na ljudske aktivnosti.