1. izdužene znamenke :Šišmiši imaju izdužene prste koji podržavaju letačku membranu ili patagij. Ove koštane strukture tvore površinu nalik krilu koja omogućava šišmiše da stvaraju lift i lete.
2. Patagium :Patagium se sastoji od dvostrukog sloja kože koji se proteže između izduženih prstiju i povezuje podlakticu, stražnje udove i rep. Kad se krila produže tijekom leta, stvaraju oblik zrakoplova koji omogućava šišmiše da stvaraju lift i manevar.
3. Skeletne modifikacije :Šišmiši posjeduju lagane i fleksibilne kosti, koje smanjuju njihovu ukupnu tjelesnu težinu i olakšavaju učinkovit let. Njihovi zglobovi ramena i lakta imaju specijalizirane strukture koje omogućuju visoku pokretljivost i fleksibilnost, omogućujući razne kretanja krila tijekom leta.
4. Mišićne adaptacije :Šišmiši imaju snažne mišiće leta, prvenstveno smješteni u prsima, koji su odgovorni za lepljenje njihovih krila. Ti su mišići visoko razvijeni i stvaraju potrebnu silu za podizanje i pogon.
5. Eholocation :Šišmiši se oslanjaju na eholokaciju za navigaciju i lov u tami. Oni emitiraju visokofrekventne zvukove i tumače odjeke koji odbijaju kako bi odredili svoju okolinu, otkrili plijen i izbjegli prepreke.
6. Agilnost :Šišmiši su vrlo okretni letači, sposobni brzo mijenjati smjer, lebdjeti i letjeti naopako. Njihova fleksibilna struktura krila omogućuje složene maneure i prilagodbe tijekom leta.
7. Brzina leta :Različite vrste šišmiša imaju različite brzine leta, ovisno o njihovoj veličini i dizajnu krila. Neki šišmiši, poput meksičkog šišmiša sa slobodnim repom (Tadarida brasiliensis), mogu dostići brzinu do 60 milja na sat (97 km/h) u razini leta.