Prilagodljiva ponašanja su oni koji nam pomažu da preživimo i napredujemo u našem okruženju. Oni uključuju stvari poput pronalaženja hrane, izbjegavanja opasnosti i brige za naše mlade. Ovakva ponašanja često učimo od roditelja i drugih članova naše zajednice, ali mogu biti i instinktivna.
Instinktivno ponašanje su oni koji su programirani u našim genima. Oni su prisutni od rođenja i ne treba ih učiti. Na primjer, sve ljudske bebe rađaju se sa sposobnošću sisanja. Ovo ponašanje je neophodno za preživljavanje, jer nam omogućuje da pijemo mlijeko naših majki.
Naučena ponašanja su one koje stječemo iskustvom. One uključuju stvari poput jezika, društvenih vještina i radnih vještina. Na ova ponašanja mogu utjecati naši geni, naše okruženje i naši vlastiti izbori.
Relativna važnost adaptivnih, instinktivnih i naučenih ponašanja varira od ponašanja do ponašanja. Neka ponašanja, poput disanja, gotovo su potpuno instinktivna. Ostale, poput vožnje automobila, gotovo se u potpunosti uče. Međutim, većina ponašanja je kombinacija sva tri.
Na primjer, ponašanje u ishrani je prilagodljivo jer nam pomaže da preživimo. To je također instinktivno, budući da smo rođeni sa sposobnošću sisanja. Međutim, jedenje je također naučeno ponašanje, jer učimo koju hranu volimo i kako je pripremati.
Interakcija između adaptivnog, instinktivnog i naučenog ponašanja je složena. Međutim, razumijevanjem ovih različitih vrsta ponašanja možemo bolje razumjeti sebe i svoje interakcije sa svijetom oko nas.