1. Smanjene atmosferske smetnje :Zemljina atmosfera može iskriviti i apsorbirati svjetlost nebeskih tijela, što otežava dobivanje jasnih i preciznih promatranja sa zemlje. Odlaskom u svemir astronomi mogu promatrati objekte iznad atmosfere, eliminirajući atmosferske smetnje i poboljšavajući kvalitetu promatranja.
2. Pristup različitim valnim duljinama :Zemljina atmosfera blokira određene valne duljine svjetlosti, kao što su X-zrake, gama zrake i nešto infracrvenog zračenja. Te valne duljine nose važne informacije o svemiru koje se ne mogu promatrati sa zemlje. Odlaskom u svemir astronomi mogu pristupiti tim valnim duljinama i proučavati fenomene koji su inače nevidljivi sa Zemlje.
3. Visoka kutna rezolucija :Atmosfera uzrokuje svjetlucanje zvijezda, što je poznato kao scintilacija. To može ograničiti kutnu rezoluciju teleskopa na zemlji. Odlaskom u svemir, teleskopi mogu izbjeći učinke scintilacije i postići veću kutnu rezoluciju, omogućujući detaljnija promatranja.
4. Proučavanje svemirskih fenomena :Neki astronomski fenomeni mogu se promatrati i proučavati samo iz svemira. Na primjer, proučavanje solarnog vjetra, međudjelovanja između planeta i Sunca te podrijetla i evolucije svemira zahtijevaju promatranja koja se mogu provesti samo u svemiru.
5. Dugotrajna promatranja :Svemirski teleskopi mogu raditi dulje vrijeme bez utjecaja vremenskih prilika ili drugih čimbenika okoliša na Zemlji. To omogućuje kontinuirana i neprekinuta promatranja, koja su neophodna za proučavanje promjenjivih objekata ili pojava koje se mijenjaju tijekom vremena.
6. Istraživanje Sunčevog sustava i šire :Svemirske misije također omogućuju astronomima i planetarnim znanstvenicima da istražuju druge planete, mjesece, asteroide i komete unutar našeg sunčevog sustava, kao i proučavanje udaljenih objekata poput galaksija i kvazara izvan naše galaksije.
Odlaskom u svemir astronomi mogu prevladati ograničenja promatranja sa Zemlje i dobiti pristup širem rasponu kozmičkih fenomena, što dovodi do napretka u našem razumijevanju svemira.