Prema adaptivnom gledištu, kulturološke osobine i prakse nastaju i razvijaju se kako bi odgovorile na specifične izazove i prilike s kojima se određena skupina suočava. Na primjer, u društvima s oštrom klimom ljudi mogu razviti kulturološke prakse koje uključuju izgradnju skloništa, skladištenje hrane i stvaranje tople odjeće kako bi izdržali izazovne uvjete okoliša.
Zagovaranje adaptivnog gledišta predlaže da kultura nije fiksna ili statična, već se razvija tijekom vremena kao odgovor na promjenjive okolnosti i potrebe. Kako se okoliš i okruženje mijenjaju, tako se mijenjaju i kulturne prakse i vjerovanja ljudi koji žive u tom kontekstu.
Osim toga, ova perspektiva prepoznaje međuodnos između kulture i biologije. Sugerira da bi neka kulturna ponašanja mogla imati biološku osnovu, a ljudi bi mogli biti biološki predisponirani za razvoj specifičnih kulturnih praksi koje poboljšavaju njihovu prilagodbu i preživljavanje. Na primjer, ljudi su društvena bića s urođenim sklonostima prema suradnji i komunikaciji. Ove biološke osobine pridonose razvoju kulturnih normi koje naglašavaju suradnju unutar društvenih skupina.
Ukratko, adaptivni pogled na kulturu naglašava funkcionalnu ulogu kulture u dopuštanju pojedincima i društvima da se prilagode i napreduju unutar svojih posebnih ekoloških, ekoloških i društvenih konteksta. Kulturu vidi kao dinamičan sustav koji se razvija kako bi se suočio s izazovima koji se stalno mijenjaju i prilikama s kojima se društvo susreće.