1. Salmonela: Mrtve ptice mogu nositi bakterije salmonele, što može uzrokovati trovanje hranom kod ljudi. Salmonela se obično prenosi kroz kontakt s ptičjim izmenima, kontaminiranom hranom ili iz okoliša. Simptomi infekcije salmonelom mogu uključivati vrućicu, proljev, bol u trbuhu, mučninu i povraćanje.
2. Ptičja gripa (ptičja gripa): Ptičja gripa (AI) vrlo je zarazna virusna infekcija koja može utjecati na ptice, uključujući domaću perad i divlje ptice. AI virusi ponekad mogu preći da inficiraju ljude, uzrokujući respiratorne simptome poput groznice, kašlja, grlobolje i bolova u mišićima. U teškim slučajevima, AI može dovesti do upale pluća, pa čak i smrti.
3. Virus zapadnog Nila (WNV): Virus Zapadnog Nila je virusna infekcija koja se prenosi komarnicama koju obično prenose zaražene ptice. Međutim, same mrtve ptice ne prenose WNV na ljude. Umjesto toga, rizik od WNV prijenosa javlja se kada komarci ugrize zaražene ptice, a zatim virus prenose na ljude. Simptomi WNV infekcije mogu varirati od blagih simptoma sličnih gripi do teških neuroloških komplikacija.
4. Kriptokokoza: Kriptokokoza je gljivična infekcija uzrokovana vrstama Cryptococcus. Mrtve ptice mogu se sastaviti i proliti Cryptococcus spore, koje ljudi mogu udisati i uzrokovati respiratorne infekcije. Kriptokokoza može biti posebno opasna za osobe sa oslabljenim imunološkim sustavom ili temeljnim medicinskim stanjima.
Važno je napomenuti da nisu sve mrtve ptice nose bolesti, a rizik od prijenosa na ljude općenito je nizak. Međutim, uvijek je preporučljivo poduzeti mjere opreza prilikom rukovanja mrtvim pticama kako bi se smanjio potencijalni rizik od infekcije. Te mjere opreza mogu uključivati:
- Izbjegavajte izravan kontakt s mrtvim pticama ili njihovim izletima.
- Nosite rukavice i temeljito operite ruke sapunom i vodom nakon rukovanja mrtvim pticama.
- Ne konzumirajte ili ne obradite hranu u blizini mrtvih ptica.
- Izbjegavajte ometanje područja za gniježđenje ili staništa u kojima se zna da se ptice okupljaju.
Ako pronađete mrtvu pticu i imate zabrinutosti zbog potencijalnih zdravstvenih rizika, najbolje je kontaktirati lokalni zdravstveni odjel ili agenciju za divlje životinje radi smjernica.