Kako ptice uljarice mogu čuti?

Uljne ptice (Steatornis caripensis) su noćne ptice koje se nalaze u špiljama Južne Amerike. Jedinstvene su po tome što su jedine ptice koje se za navigaciju i traženje hrane oslanjaju isključivo na eholokaciju. Uljne ptice imaju specijalizirani slušni sustav koji im omogućuje da čuju i interpretiraju odjeke vlastitih glasova. Ta im sposobnost omogućuje snalaženje u mraku njihovih špiljskih staništa i pronalaženje hrane u obliku voća koje lociraju u zraku.

Slušni sustav ptica uljarica ima niz prilagodbi koje omogućuju eholokaciju:

1. Osjetljiv sluh:Uljne ptice imaju izuzetno osjetljiv sluh, s ušima koje su oblikovane poput lijevka za pojačavanje zvukova. To im omogućuje otkrivanje čak i slabih odjeka.

2. Eholokacijski pozivi:Oilbirds proizvode niz visokofrekventnih klikova koji variraju u intenzitetu i trajanju, služeći kao eholokacijski signali. Ovi klikovi nastaju dok ptice lete, pomažući im da izgrade mentalnu mapu svoje okoline.

3. Pojačavanje zvuka:Uši uljnih ptica u obliku lijevka također djeluju kao pojačivači zvuka, povećavajući intenzitet dolaznih jeka i čineći ih čujnijim.

4. Percepcija vremena:Uljne ptice mogu razlikovati odlazne eholokacijske pozive i povratne odjeke, čak i kada su razdvojeni kratkim vremenskim intervalima. To im omogućuje da točno odrede lokaciju objekata na temelju vremenskog kašnjenja odjeka.

5. Prostorni sluh:Uljne ptice imaju izvrsne sposobnosti prostornog sluha, što im omogućuje da točno odrede smjer i udaljenost objekata na temelju odjeka koji primaju. To im pomaže u kretanju kroz okolinu i lociranju plijena.

Važno je napomenuti da su sposobnosti eholokacije ptica uljarica najučinkovitije u potpunom mraku njihovih špiljskih staništa. U svjetlijim uvjetima, više se oslanjaju na svoj vid i osjetilo mirisa za navigaciju i traženje hrane.