1. Lov i progon: Sivi sokol se kroz povijest lovio radi sporta, a njihova se populacija smanjila zbog neselektivnog ubijanja. Na njih se često gledalo kao na prijetnju pernatoj divljači i poljoprivredi.
2. Gubitak i fragmentacija staništa: Ljudske aktivnosti poput urbanizacije, krčenja šuma i razvoja poljoprivrede dovele su do gubitka i fragmentacije staništa sivog sokola. Uništavanje mjesta za gniježđenje i lovišta, osobito u područjima na liticama, ometalo je njihovu populaciju.
3. Korištenje pesticida: Korištenje postojanih pesticida poput DDT-a sredinom 20. stoljeća imalo je katastrofalne posljedice za sivog sokola. DDT je ušao u hranidbeni lanac i uzrokovao stanjivanje ljuske jaja, što je dovelo do smanjenog reproduktivnog uspjeha i smanjenja populacije.
4. Trovanje olovom: Sivi sokol može progutati olovo iz fragmenata streljiva i istrošenih zrna sačmarice pronađenih u okolišu. Trovanje olovom posebno je štetno za mlade sokolove i može ugroziti njihov razvoj, preživljavanje i reproduktivni uspjeh.
5. Ljudsko uznemiravanje: Ljudske aktivnosti u blizini mjesta za gniježđenje mogu uznemiriti sivog sokola tijekom razmnožavanja i podizanja mladih. Pretjerana ljudska prisutnost može dovesti do stresa i smanjenog reproduktivnog uspjeha.
6. Lov sokola i uzgoj u zatočeništvu: Iako sokolarstvo ima dugu povijest i kulturni značaj, neregulirano hvatanje u tu svrhu može utjecati na divlje populacije. Provedeni su programi uzgoja u zatočeništvu kako bi se podržao oporavak sivog sokola, ali njima se mora upravljati odgovorno kako bi se izbjegao negativan utjecaj na divlje populacije.
7. Klimatske promjene: Klimatske promjene također utječu na staništa i populacije sivog sokola. Promjene u temperaturi i oborinama mogu promijeniti distribuciju i obilje njihovih izvora hrane, a ekstremne vremenske prilike mogu poremetiti gniježđenje i utjecati na ukupni opstanak.
Napori za očuvanje i propisi za zaštitu sivih sokolova i njihovih staništa doveli su do oporavka u mnogim područjima. Međutim, kontinuirani nadzor i potreba za očuvanjem staništa, kontrola zagađivača poput DDT-a i olova te odgovorno upravljanje praksama sokolarstva i dalje su ključni za dobrobit i dugoročno očuvanje ove veličanstvene grabljivice.