Selektivno izlaganje često je vođeno željom da se osjećamo dobro u vezi sa sobom i svojim uvjerenjima. Izlažući se samo informacijama koje potvrđuju naša postojeća uvjerenja, možemo izbjeći nelagodu suočavanja s informacijama koje im proturječe. To može dovesti do sužavanja naših perspektiva i smanjene sposobnosti kritičkog promišljanja svijeta oko nas.
Na selektivnu izloženost mogu utjecati i naše društvene mreže. Skloni smo okružiti se ljudima koji dijele naša uvjerenja i vrijednosti, što može dodatno ojačati našu selektivnu izloženost. To može stvoriti komore odjeka, gdje su ljudi izloženi samo informacijama koje potvrđuju njihova uvjerenja i nikada se ne moraju suočiti s suprotnim mišljenjima.
Postoji nekoliko načina za prevladavanje selektivne izloženosti. Jedan je da budemo svjesni vlastitih predrasuda i da se svjesno trudimo izložiti se informacijama koje dovode u pitanje naša uvjerenja. Drugi je tražiti različite izvore informacija, uključujući one iz različitih kultura i perspektiva. Konačno, možemo razgovarati s ljudima koji se ne slažu s nama i pokušati razumjeti njihove perspektive. Čineći te stvari, možemo se otvoriti novim idejama i postati informiraniji i bolje zaokruženi.
Evo nekoliko primjera selektivne izloženosti:
* Osoba koja vjeruje u klimatske promjene smije čitati samo članke i gledati dokumentarce koji podupiru njihovo uvjerenje, dok zanemaruje ili odbacuje članke i dokumentarce koji iznose dokaze protiv klimatskih promjena.
* Osoba koja podržava određenu političku stranku smije gledati samo kanale s vijestima i čitati novine koje su u skladu sa stajalištima njihove stranke, dok ignorira ili odbacuje kanale s vijestima i novine koje podržavaju stajališta druge stranke.
* Osoba koja je religiozna smije čitati samo vjerske tekstove i slušati vjerske vođe koji potvrđuju njihova uvjerenja, a ignorirati ili odbaciti vjerske tekstove i vjerske vođe koji iznose drugačija uvjerenja.
Selektivno izlaganje može predstavljati problem jer može dovesti do toga da se ljudi sve više učvršćuju u svojim uvjerenjima, čak i kada ona nisu potkrijepljena dokazima. Također može dovesti do sužavanja naših perspektiva i smanjene sposobnosti kritičkog razmišljanja o svijetu oko nas.